USTAO JE PROTIV BROZOVE DRŽAVE I ZATO PLATIO VELIKU CENU: I danas je Zvezdin velikan i večiti buntovnik!
KK Crvena zvezda u svojoj istoriji imala je veliki broj igrača koji su bili vanserijski, kako na terenu tako i van njega.
Imidžom, stilom ponašanja, svojim stavovima koji su odudarali od vremena u kome su živeli, konačno i umećem na terenu ostali su upamćeni za sva vremena...
Radio na svoju štetu
Jedan od takvih koji u svakom mogućem smislu pripada ovoj grupi je Ljubodrag Duci Simonović! Zvanični sajt KK Crvena zvezda donosi nesvakidašnju priču o nekadašnjem košarkašu crveno-belih, koja će posebno biti korisna mlađim generacijama. Ranije smo prenosili priče o Rajku Žižiću, Branku Kovačeviću, Slobodanu Nikoliću...
Ljubodrag Simonović bio je od početka do kraja "enfant terrible" jugoslovenske košarke. Svoj do kraja, često i na vlastitu štetu, ali na terenu veliki majstor koji je svakome mogao da ubaci poena koliko je hteo!
Čuveni “Duci” rođen je 1. januara 1949. godine u Vrnjačkoj Banji. Opus ovog večitog buntovnika u dresu Crvene zvezde je ogroman i za sva vremena:
Domaći i evropski trofeji
Od 1967. do 1976. godine odigrao je u dresu Crvene zvezde 264 meča, šesti je strelac u istoriji crveno-belih. Učestvovao je u osvajanju dve šampionske titule – 1969. i 1972. godine, kao i u osvajanju tri kupa – 1971. 1973. i 1975, a takođe i jednog evropskog Kupa pobednika kupova.
Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je 107 puta i učestvovao je u osvajanju zlatne medalje na Svetskom prvenstvu 1970. godine u Ljubljani, kao i dve srebrne medalje na evropskim prvenstvima. Krunu karijere doživeo je 1970. godine kada je proglašen za najboljeg igrača sveta.
Kraljevo, šah, OI u Minhenu
Karijeru je počeo u kraljevačkoj Slogi, za koju je debitovao u 13. godini, dok je za reprezentaciju prvi put igrao u 16. godini. Bio je prvi košarkaš koji igrao na poziciji beka sa visinom od preko dva metra. Pored vrhunskog bavljenja košarkom, beležio je uspeh i po pitanju studija, postao je magistar pravnih nauka i doktor filozofije.
Pored košarke, obožavao je i šah, sa pet godina je naučio da igra tu drevnu igru i to mu je na neki način i odredilo dalji život i karijeru, da bude večiti borac i da u sebi poseduje takmičarski duh. Znao je dnevno da odigra preko stotinu šahovskih partija, a veliki hobi mu je bio i čitanje stripova.
Duci je bio ne samo vrhunski sportista, već je bio čovek koji nije podnosio nepravdu i jedan takav slučaj kada nije mogao (a ni želeo) da prećuti nepravdu možda mu je i odredio dalji tok karijere - Olimpijske igre u Minhenu 1972. godine. Kada je Jugoslavija izgubila od Portorika, posle meča je utvrđeno da su dva protivnička igrača pala na doping testu. Ceo tim je odlučio da ne nastavi takmičenje ukoliko se to pitanje ne reguliše. Međutim, stiglo je naređenje iz tadašnjeg vrha vlasti komunističke Jugoslavije da se ne “talasa” previše, i svi su osim Ducija pristali da igraju, dok je on jedini ostao dosledan svojim principima i svom shvatanju i života i sporta uopšte, što ga je koštalo mesta u reprezentaciji.
Nepravda i korupcija
Bio je Simonović borac za pravdu i prvi je javno pričao i negodovao o stvarima koje nisu primerene sportu i fer-pleju. Doslednost je iskazao i kasnije pišući knjige i javno nastupajući protiv brojnih anomalija u svetskom sportu počev od dopinga, preko statusa i porekla nekadašnjeg predsednika MOK Huana Antonija Samarana, novca, nepravdi, korupcija i statusa sportista koji su postali moderni gladijatori...
Ostaće zadugo i rekorder-košarkaš Crvene zvezde, koji je dao Partizanu na jednoj utakmici čak 59 poena. Bio je tip igrača koga, kada imao svoj dan, niko nije mogao da ga zaustavi.
Filozof i književnik
Duci Simonović i Zoran Slavnić su po mnogima neprevaziđeni bekovski par i najbolji tandem koji je Crvena zvezda ikada imala!
Bio je proglašen i za sportistu godine SD Crvena zvezda 1971. godine. Danas je filozof, teoretičar sporta, književnik i književni kritičar. Živi u Beogradu.